Šarplaninac pripada grupi pastirskih pasa koji potiču od molosa. Današnji Šarplaninac je posljedica prirodne selekcije u zatvorenoj sredini,stoljećima bez dodira sa psima drugačijeg tipa. Surova priroda ga je napravila čvrstim, grubim, borbenim, odličnim čuvarom koji ne bježi ni pred čoporom vukova, ni pred medvjedom. Šarplaninac je pas koji bez greške obavlja svoj dio posla u čuvanju stada i imovine svog gospodara. Visok stupanj inteligencije mu omogućava da bude samostalan. Početkom uzgoja ovih pasa u urbanoj sredini, stvoren je pas koji se u odreĐenoj mjeri razlikuje od izvornih pasa po građi i boji. Izvorni pas je viši od urbanog, najčešće je nadgrađen, nešto kraće, ali i gušće i grublje dlake, otvorenijih kutova zadnjih nogu. Dosta je pokretljiviji od svog urbanog brata. Na Šarplanini se mogu susresti psi svih boja sa maskom ili bez, od gotovo bijele, preko boje meda, pšenice, svih nijansi žute ili sive do tamne, gotovo crne boje. Odgajivači u gradovima forsiraju pse sive boje, svjetlije ili tamnije. Za boju Šarplaninca je jako važno naglasiti da su sve boje ravnopravne.

KARAKTER: Šarplaninac je izuzetno uravnotežen i miran pas. Istovremeno je i vrlo dobroćudan i vrlo oštar, ali samo kada se za to ukaže potreba. Vrlo je hrabar, spreman da se suprotstavi i mnogo jačem protivniku da bi obranio svoga gospodara ili ono sto mu je povjereno na čuvanje čak i po cijenu života. Šarplaninac je čuvar po instinktu, nije mu potrebna nikakva dresura. Jedna od njegovih odlika je i da nikada ne laje bez razloga. Odan je svom gospodaru, a nepovjerljiv prema strancima. I kada, teška srca, prihvati gosta koji je pristigao, budno ce pratiti svaki njegov pokret. Odlikuje se visokim stupnjem inteligencije. Dosta je tvrdoglav i dominantan pas i od njega ne treba očekivati izvođenje cirkuskih vještina ili neprikosnovenu poslušnost u okviru dresure. Pogrešno je mišljenje da je Šarplaninac glup pas jer se jako teško dresira. On je samo pas koji misli svojom glavom i većinu stvari radi po instinktu. On će savršeno dobro shvatiti što se od njega traži, ali to neće uraditi ako ne smatra da je potrebno. Ono sto jednom nauči pamti cijelog života. Štene je potrebno početi odgajati u startu, zato sto se tada napravljene greške jako teško ispravljaju a loše navike teško iskorjenjuju.

Šarplaninac je skroman pas u pogledu ishrane - jede malo usporedbi sa svojom veličinom. Nije probirljiv što ne znači da ga ne treba hraniti kvalitetno, pogotovo u vrijeme razvoja. Jednom propušteno u periodu razvoja nikada se više ne može nadoknaditi. U ishranu psa je potrebno uključiti i vitamine. Štene, a kasnije i odraslog psa, je potrebno redovno (na svakih par mjeseci) tretirati preparatima protiv crijevnih parazita (bez obzira što u njegovoj stolici parazite ne zapažate), i redovno cijepljeni protiv zaraznih bolesti i bjesnila. Što se smještaja tiče idealno bi bilo držati ga u većem ograđenom prostoru, ili mu bar pružiti dovoljno kretanja. Za njega je život na lancu pravo mučenje, pa je potrebno osigurati mu prostran boks sa kučicom (krov treba da bude ravan ili sa blagim padom), koju ce koristiti kao osmatračnicu. Visina ograde boksa ne bi smela biti ispod 2 metra, osim ako boks nije pokriven. Kučicu možete napraviti od drveta, pri tom vodeći računa da pod bude odignut od zemlje. Ako je u pitanju ženka koja ce se šteniti kučica bi trebalo biti nešto prostranija u zavisnosti od veličine kuje. Prevelika kučica, bez obzira da li je u pitanju pas ili kuja, je velika greška jer pas nije u stanju da toplotom svog tijela zagrije prostor oko sebe. Iako Šarplanincu krzno sa jakom poddlakom omogućava da mu ni velika hladnoća ne smeta, poželjno je zimi, pogotovo ako su jaci mrazevi, na vrata kučice staviti neki zastor, a unutra se može ubaciti slama. Ako imate kuju koja treba da se šteni onda su slama i zastor obavezni. Pri određivanju mjesta za boks, odnosno, kučicu, imajte na umu da, ako bi mogao da bira, Šarplaninac bi izabrao prostor sa koga može da ima uvid na cijelo dvorište, imanje u kom živi. Nemojte ga nikad staviti daleko od kuće, i izvan zbivanja. Iako je veliki pas, može se držati i u stanu, mada mu to može predstavljati mučenje ako mu se ne osigura dovoljno kretanja i mjesto gdje će moći da se skloni kad on to želi. U ovom slučaju mali problem može predstavljati netrpeljivost i nepovjerljivost prema stranim licima.
Šarplaninac je pas koji jako drži do osobne higijene. Štene se lako nauci čistoći, a odrastao pas obavlja potrebe prilikom šetnje ili sto dalje od mjesta gdje boravi i spava.

Njegovo krzno ne zahtjeva često četkanje, osim u vrijeme linjanja kada je potrebno odstraniti poddlaku da se ne bi zamrsila. Trebalo bi izbjegavati kupanje češće od jednom godišnje, a i tada to uraditi samo ako je bas potrebno. Gusta dlaka i poddlaka ga izvanredno štite od hladnoće tako da ne bi trebalo da vas iznenadi kada vam u zimsko jutro u dvorištu osvane krzneno klupko sa nekoliko centimetara snijega na njemu. Snijeg je nešto sto Šarplaninac najviše voli, i ono zbog čega ce vam biti zahvalan je da mu pružite priliku da se istrći u dubokom snijegu.

Ono na što bi trebalo paziti pri smještaju i držanju Šarplaninca je da je osjetljiv na vlagu. Smetaju mu vrućine, pa će spas potražiti u rijeci (ako ste u šetnji) ili u iskopavanju rupe u zemlji